¤ Sanšajn ¤

¤ Nosi osmjeh ko košobran ¤


I kako vrijeme prolazi sve više i više razmišljam čemu se truditi oko nekih stvari koje nemaju smisla. Ali stvarno nemaju. Male stvari me trebaju činiti sretnom, ali me ne čine kao prije i to mi ide na živce. Trebam se radovati svakom sunčanom i lijepo provedenom danu. Trebam se truditi oko škole (iako to ne činim) i imam grižnju savjesti zbog toga.
Želim biti sretna zbog ljudi koji me okružuju i posvetiti svima dovoljno pozornosti. Želim kao i prije pozorno slušati tuđe lijepe i tužne događaje. Ali to ne činim.

I kako si izbiti nešto iz glave?!
Kako nastaviti živjeti kao da je to jedna od uobičajenih stvari koje se dogode?
Kako prestati pričati o tome?
Kako se koncentrirati na bilo šta drugo osim na tu misao?
Kako odjebati predmet vlastitog obožavanja?!

Meni ne ide. I koliko god se trudila i uvjeravala prvo sebe, a onda druge da me boli kurac,jednostavno lažem svima, a sebi najviše. I to ide na živce. Ne mogu samu sebe uvjeriti u nešto što nije i što neće biti. Još dugo. Dugo.
Mrzim kad se mišljenje mijenja svakih 24 sata. To je jebena neodlučnost, a ne volim neodlučne ljude. Ne možeš sjediti na dvije stolice kako bi Dora <3 rekla. Jedna stolica je uvijek draža od one druge, a ti se odluči koja je to.

I sad ću postati uzorna i buntovna djevojčica. Učit ću, družit ću se, biti sretna, otići na koncerte na koje želim i vidjeti dugo neviđena lica i upoznati nove ljude. Pravit ću se važna sa svojim novim patikama i na sve gledati s pozitivne strane. I bit će šareno. Onako sa šljokicama.


Imam rođendan za dva dana, ne zaboravite čestitati. 6.3. da i ja sam punoljetna baba.
I ne znam kad ću slaviti i ne znam kako ću to sve izvesti i to me više ne brine.
Mi se svi vidimo i grlimo, znam.

I tradicionalna kava u zvuku, jep. I Dunja pod ručicu i na toplu čokoladu. I nedovršene i nerješene stvari će postati riješene i dovršene. I drago mi je zbog toga. I seksi mi svugdje. Los fastidiosi I čaga.
Uz alkohol i druženje.

Hvala i doviđenja.

:))

¤ kako pokazati svoju sreću kad je ona toliko velika? ¤

boli me žulj u čizmi ludih skitnica
boli me muk svih onih napuštenih ružnih ulica
bole me rane koje samom sebi napravim
al' nekako najviše me boliš ti.




Totalno se moram posvetiti blogu.
Konkretan razlog mog izbivanja <3



Jednom sam čula da će mi se to opet dogoditi.
I nisam vjerovala.
Kad misliš da je netko neponovljiv i nezamjenjiv.
I sad vjerujem.
I sretna sam više nego ikad u zadnjih godinu i pol.
I euforija me prati.
To se vidi po svakom mom koraku, po svakom pogledu, po svakoj izgovorenoj riječi.



Nisam išla u Kutinu, nisam se maknula. Išla na Overflow.
Upala sa osmjehom na licu, treptajem okicama i sa 10 lipa u džepu. A bitno da je upad bio 30kn.
I ne, nisam vidjela koncert onoliko koliko sam htjela uživati.
Da, napao me čovjek iz Novog Sada i 4 i pol sata je pričao kako imam lijepe oči.
Poželite ga spičkati šakom u glavu. Ni sakrivanje u mišju rupu nije uspjelo. Fuj.



Čak je i valentinovo imalo smisla.
Iako je to za mene čista i totalna glupost.
Poklonila sam burek. Ali prijatelju.
Baš sam draga, znam *.*
I predobro sam ostvarila taj dan koji je stvoren za nabijanje komleksa nama usamljenim dušama.
Držala sam se za ruke sa svojim prijateljem (svenko :*) i pila pelin i pivo. A kako da bude bolje?!


I vidimo se. 16.3. Los Fastidiosi.
OHhhhhhhhhhhh!!!!11!!!
I grlit ćemo se svi. I bratski dijeliti alkohol. Ostavljati tragove svoje sline na bocama.
Vikati od sreće i ostati bez glasa. Čagati, vrtiti se u krug i biti najkul ikad.

I biti sretni.

Sad sam se uživila. Srce mi je ogromno od emocija. aaaaaaaaaaaAAaaA!!


Gledam te dok spavaš. Ne trepćem.
I zima je, a ja ni ne osjetim.
Tako savršeno.


aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!!

¤ StraWbeRry liPS ¤









Neke stvari uopće ne planiraš a one se tako kao iz čista mira poslože onako kako ti želiš. Baš onako po tvom ukusu. Od čokolade naravno.
Ili jagode sa šlagom.
I onda sjedneš i razmišljaš kako sve može tako savršeno ispasti.







Idem u Zagreb. U petak. Za sedam dana. Na koncert. Laibach.
I tako sam jebeno euforična. Zbog koncerta.
I ljudi naravno. I zbog jednog upoznavanja *dunjo* skvič
A da bi sve ispalo kako treba moja draga *dora*
se nalazi u isto vrijeme kad i ja u zagrebu tako da neće proći godinu dana od našeg
zadnjeg susreta, već samo pola. Godine naravno. Tu će i biti raznih izljeva emocija i požuda prema svima ostalima, mojim predragim
seksualnim drugaricama *.* Tamaru hoću upoznati, napokon.
Više od ičeg mrzim, ali mrzim biti po dva i pol dana u zagrebu jer nikad, ali nikad ne obavim sve kako treba koliko god se trudila i planirala nikad
se ne vidim sa svima dovoljno, stoga sam odlučila da vas podijelim na dvije strane i sa svima po malo.
Naravno, preživljavam kod grrrr *djevojke* s kojom ću i na koncert. Hvala darlin'
ili kod supertete.
to ću još vidjeti. Draga majkaa želi zvati prijateljicinu majku da joj priopći ako bude ikakvih problema sa njezinim djetetom da me slobodno
može izbaciti na ulicu.
*sramota me*
Osim svega, želim vas zamoliti- (sad nastupa treptaj okicama i smješak koji bi svakog oborio s nogu *.*) da mi se nekako
pokušate prilagoditi u rasporedu viđanja jerbo svaki puta nastane zbrka i strka. A to ne želim jer se idem odmoriti, maknuti odavde, naplesati,
izgrliti, ispipati i ostaviti svoje sline na kenny-nom jastuku tokom noći. Hvala.

Koliko sam vidjela tu po internetu i raspitala se, ova godina će biti superdobraprepunakoncerata. Mislim da
ću bankrotirati od odlazaka u Zagreb i plaćanja ulaznica. Ali i to je za ljude.
Sigurno nisam prva koja će bankrotirati. Isplati se.
Za Fastidiose je zainteresirano previše ljudi koje znam tako da će to biti prejebeno. *kent vejt*
Za Murphyse isto. I Buzzcockse.
I Bože pošalji mi nekih 1000 kuna. Hvala. *.*




Nikad nisam voljela neodgovorne, nesposobne i bezvoljne ljude.
... a opet si razmišljam koliko je takvih ljudi koji me okružuju.
I ne razmišljam o tome kad u njih gledam. Iako, nekad se osjećaš iskorišteno dok pokušavaš pomoći i imaš uvijek tu neku otvorenu stranu sebe koja je
spremna na novi udarac.
Ali šta kad se postavim u situaciju da sama sebi postavim pitanje dal sam ja jedna od takve tri osobe.
I sjetim se kako se teško vežem za nekoga, da, mušku osobu pogotovo. I nedajem ljudima priliku. Koliko ju god
oni zaslužili kočim se pred tim i postajem neodgovorna i hladna. Mislim na veze.

Tu si postavljam pitanje kukavičluka.

Ako si jednom povrijeđan i ne možeš si pomoći da ti se opet tako šta dogodi...jesi kukavica? I malo neodgovorno
dijete koje ignorira drugu stranu zbog sebe same?
A tako mi bude žao kad shvatim da ponekad ne mogu funkcionirati kao i drugi.
Jesam sretna što sam upoznala davno tu osobu ili mrzim samu sebe što sam si dopustila da me povrijede?
... možda neki od nas nisu trenutno spremni na takav korak i vezanja dugoročno za nekoga.
Ali ne, nikako nisam razočarana u trenutnom razmišljanju jer smatram da se stvari i situacije s vremenom poprave i domine se poslože.
Tako i moj i vaš život.
Sad ću se igrati. Imam sedamnaest iako ne zadugo :) i živim svoj život.






They'll tell you now you're old enough
You should settle down
They'll take away your dignity
So you'll always face the ground
Stand strong stand proud Chant your feelings loud
Stand strong stand proud Don't accept the crowd
Stand strong stand proud We'll rise and they shall fall
Stand strong stand proud One day we'll show them all
They'll offer an alternative
Promises that never end
But is it what you really want?
Their smiles are all pretence
They think they'll get you on the cheap
But who are they to tell?
It's time for you to up your price
You've only got yourself
They'll say that all you lived for
Has deserted you and died
Within you it will always live
Your source of strength and pride.

Zdrava ko dren, bez duplog para groznica/herpesa na usnama, uz čista khm pluća i relativno normalne temperature tijela sjetila sam se i
najmračnijeg kutka u svom životu, najveće misterije nikad otkrivene, mog bloga.
OMGWTF!
Uz ska hepi glazbu sjetim se i vas.

Samo smijem se i smiješ se...





Sjedim i razmišljam o ljudima koji su prošli kroz moj život. Neki su ostavili
dubok pečat tu negdje, a neki su toliko zanemareni, kao da ih nikad i nije bilo.
I iznenadim se. Iznenadim se kad sretnem nekoga tko je za mene samo
poznato lice i ništa drugo, a onda se sjetim da je ipak imao neku ulogu u mom životu.
Iako vrlo malu ulogu.
Takvi ljudi mi ne znače. Da, oni i jesu samo poznato lice i ništa drugo.
A šta je s onima koji će me pratiti cijeli život i uvijek će biti tu negdje, ako ne na dodir,
bit će u mislima. Šta kada vam se dogodi situacija da želite zaboraviti na sve što se
ikada osjećali prema nekome i ne možete.
Ne možete jer je još tu negdje i to vas već baca u neku monotoniju razmišljanja. I ostanete
hladni na samu pomisao da ćete opet o tome razmišljati...jer je pomisao na to postala rutina.
Postala je sastavni dio vaše svakodnevice.
I to ide na živce.





Izgubljena u vremenu i prostoru, a ipak sretna.
Mislim, privikavanje na školske dane je krivo za moju izgubljenost i želju da sjednem i odmorim.
Mislim kad dobijete pitanja za maturu, želudac se zarotira.
... školstvo je za kurac ...




Od tolike potrebe da sjednem i odmorim nisam ni na koncert išla-Atheist rap i ska pecs.
Sad mi je poprilično žao, ali tako je kako je.
Osim toga, želim na nekoliko koncerata u sljedećih nekoliko mjeseci.




Kad izađete van i prvo se družite s drugaricom u parkiću, a kasnije odete među civilizaciju, u
zagušljive kafiće...










i naravno seksualna ja *.*

¤ zaboravila sam okrenuti neke slike kako treba. Ispričavam se.

Sutra pirsam jezik.
Bljeeeeeeeee :p

¤ mELt WiTh YoU ¤


Moving forward using all my breath
Making love to you was never second best
I saw the world thrashing all around your face
Never really knowing it was always mesh and lace...

Dok ti je teško gledati, vrti ti se u glavi i samo želiš spavati... dok pokušavaš uspravno stati na noge i reći sam
sebi da možeš prehodati od svog kreveta do kuhinje da si napraviš šalicu vrućeg čaja... shvatiš da si nesposoban za sve
to i jednostavno se baciš u
očaj pod tri tone posteljine na svom krevetu.
I onda shvatiš da imaš temperaturu.
38 sa 2.



Ali i to te prođe nakon nekog vremena i onda samo trpiš glavobolje i previjaš se od bolova u trbuhu iz nepoznatih razloga (možda zbog
prežderavanja
tjesteninom + četiri vrste sira kao umak) ... ali to nije bitno jer ja ionako nemam osjet okusa ni mirisa odkako sam bolesna.
Samo želim normalno disati.
Zar previše tražim?!

Odustala sam od zagušljivih prostora na neko vrijeme i krenula u Novu godinu bez cigarete u ruci što
smatram vrlo pozitivnom odlukom.
Jednostavno mi se neda trpiti uzastopne upale grla, svakodnevno kašljanje i bol u plućima.
I ne fali mi. Cigareta, mislim.
Klapklap za mene.




I'll stop the world and melt with you
You've seen the difference and
It's getting better all the time
There's nothing you and I won't do
I'll stop the world and melt with you
(You should know better)
Dream of better lives the kind which never hate
(You should see why)
Dropped in the state of imaginary grace
(You should know better)
I made a pilgrimage to save this human race
(You should see why)
Never comprehending a race that long gone by



opće je poznato da su temperature iznad svakog prosjeka za ovo vrijeme
u godini ... stoga, parkiČ je naš najbolji prijatelj.
pederiše se pederiše...


-> kao ono pusa svima <3




I naravno ne tugujemo zbog početka slijedećeg polugodišta, dižemo glave gore puni upornosti i želje za znanjem.
Tješimo sami sebe da će naredna 4 dana trajati vječno jer se ne želimo vratiti u tu ustanovu -pod stari pritisak i napor.
Drago mi je, ja imam u dvije smjene nastavu, a vi?

(I'll stop the world)
I'll stop the world and melt with you
(I'll stop the world)
You've seen the difference and it's getting better all the time
(Let's stop the world)
There's nothing you and I won't do
(Let's stop the world)
I'll stop the world and melt with you
The future's open wide
(Let's stop the world)
I'll stop the world and melt with you
(Let's stop the world)
I've seen some changes but it's getting better all the time
(Let's stop the world)
There's nothing you and I won't do
(Let's stop the world)
I'll stop the world and melt with you




Kad bih sastavila popis dobrih i loših strana ovog bloga, ne znam kako bi to ispalo, ali znam da koliko ga mrzim, toliko sam i sretna što ga imam... i što mogu ponosno reći da je moj prvi post napisan 31.12.2006. godine, a to je dovoljan znak da je ovaj blog star godinu dana.
Drago mi je što sam preko njega došla do puno drugih zanimljivih blogova i upoznala nekoliko, ali nekoliko dragih mi osoba koje su zauzele neko posebno mjesto u mom životu.
Nadam se da ću i dalje dijeliti svoja razmišljanja s vama i ostavljati perverzne komentare po vašim blogovima.



The future's open wide

I'll stop the world and melt with you
(Let's stop the world)
You've seen the difference and it's getting better all the time
(Let's stop the world)
There's nothing you and I won't do
(Let's stop the world)
I'll stop the world and melt with you
(Let's stop the world)
I'll stop the world and melt with you...

<3

Dva sata sam sjedila i piljila u monitor da bih promijenila dizajn, napravila svoj, probala nešto novo. Potrošila vrijeme, izgubila živce i nisam potpuno zadovoljna. Promijenit ću ga. Kad budem smogla snage. Ili možda neću. Sad nek stoji takav kakav je.
Toliko o dizajnu.


Postoje li neki trenuci koje želite zaboraviti ili jednostavno izbrisati... izbrisati još bolje. Sad vam to nebi palo ni na kraj pameti da učinite ili se upustite u tako što ili na bilo koji način da ostvarite to što ste u zbilji ostvarili?
I nekako svega toga se ne možete riješiti, jer ste to ipak učinili. Iako niste krivili sebe za određenu situaciju u određeno vrijeme. A sad vam je žao.
Pomislila sam da sam perfekcionist za međuljudske odnose. Naravno za one do kojih mi je stalo. Neznam.
Možda da je drugo vrijeme. Možda se to nebi dogodilo.
Sad je preporođeno prijateljstvo. One su opet zajedno. Prvih pet minuta neugodna situacija. Sljedeća tri sata uz šalicu kave neopisivo predivan osjećaj prisjećanja na ono što je nekoć bilo. I svi su iz kafića izašli sa osmjehom na licu i smrdljivim kaputima od dima.


¤ Jedna riječ može promijeniti cijelu situaciju ¤


Imamo nadolazeću 2007.godinu.
Što bi rekla za ovu godinu koja je pri kraju...
Rekla bi da je prošla brže nego što sam očekivala. Nisam se ni okrenula, a već se slavi sljedeća. I bila je predivna. Uz ljude koje sam upoznala, uz mnoge stvari koje sam naučila... uz puno glazbe i plesa, ne mogu se požaliti. Istina je što se govori-što si stariji vrijeme ti brže prolazi. A ne želim tako.
Ponekad stanem i razmišljam što mi se sve dogodilo u zadnjih 18 godina svog postojanja. Koliko sam toga prošla, koliko sam se puta mučila i razbijala glavu sitnicama koje su mi sad smiješne. I stvarno se iskreno nasmijem kad se sjetim onog što se događalo. A sad... sad me muče drugi problemi.
Nikad ne živimo bez problema. Sami si ih stvaramo. Ili tako samo ja.
Opet... život mi je zanimljiv. Kompliciram si ga. Nikad ne živim jednostavno, ali upravo zbog toga mogu reći da sam sretna što ne provodim dane razmišljajući kako mi je dosadano...


Večer ne miriše na rakove i školjke.
Mesec je bleda fleka boje cimeta.
Uzimaš cipele za šetanje kroz snove
Ulica voli ritam tvojih koraka...


Vetar se provlači
Kroz nepoznate reči
Asfalt se miluje sa Tvojim štiklama
Suviše mekan da bi
Mogao da spreči
Ovo je veče puno tvojih tragova


Kad hodaš ne zastajkuješ
I zemlju ne dodiruješ
A mene ne primećuješ
I uporno se trudiš
Da me prođe požuda
Još drhtim od tvog pogleda
Iz nekih starih razloga
Ne mogu da se sredim


Znate kad ima netko. Vama nedostupan. Jer je daleko. I fali vam. I fali vam jebeno.
I to samo ne netko. Više njih. Oni koji su tu da se osjećaš dobro. Kad ih vidiš leptirići te prođu u trbuhu. Ruke ti drhte i jedva čekaš da ih zagrliš. Da ih primiš i kažeš im da ih voliš. Voliš? da. Koliko god ta riječ bila jaka. A jaka je.
Kad volim, volim iskreno. I nikad to ne kažem reda radi. A to ljudi znaju reći jer misle da je to tako.
A nije...
I fali onaj odlazak u zagušljivi kafić. I ne znaš s kim bi prvim počeo pričati jer te toliko guši ta sreća da jedva izustiš nekoliko riječi. I kad te svi dočekaju sa smješkom na licu puni priča koje samo čekaju na red da budu ispričane.
I ti isto.
I oni koji su još dalje. Koji su nezamjenjivi. I ti njima.
Fale mi.
S moje strane je to vjerojatno jači osjećaj. Jer sam takva. Potpuno predana dragim mi ljudima.
Volim one koji su tu svaki dan za mene. I sretna sam što su tu. I nikad ih nebi mijenjala. Ali fale i drugi.
...znate kad nekog ni dovoljno dugo ne poznate, ali ste si toliko bliski kad ste zajedno. I znate da im vjerujete. I oni vjeruju vama.
Ponekad poželiš biti svakodnevno dio njihovog života. A nisi. I to je tužno. Ali tako je kako je i sretna sam što ih imam. Barem tu negdje.
I fali mi seksualno napastovanje s njima. Dirkanje,pipkanje. O.o
*

S one strane ulice stanuju djevojčice kojima, kojima miriše koža.

Fali mi sna. Svaki dan sam vani. Kod kuće me nema. Izbivam. Provedem tu i tamo koji ručak kod kuće. I jutro. Dok perem zube. Maltretiraju me zbog toga. Ukućani.

Ples, ples. * i just can't stop dancing.*
I odlazak u zagušljive,fuj prostore (koji pod hitno trebaju ventilatore) sa poznatim prepričavanjem svakodnevnih događaja uz šalicu kave.

¤ jel me netko tražio, pitao za mene? ¤

Through the windswept coastal trees
Where the dead come rising from the sea
With a teddy-bear clamped between her knees
She says, where can my loverman be?


¤Ne želim razmišljati, ne želim se ograničavati.
Ovo su tri tjedna koja ću iskoristiti na najbolje moguće načine da odmorim i oporavim svaku stanicu svog mozga. *skvič* …trebate i vi
Čak ne želim ni toliko spavati, koliko želim dobro iskoristiti slobodno vrijeme.


Well, I'm down here, babe, with the Eskimos
With the polar bears and the Arctic snow
With a party of penguins who do not know flow
How I can get back to thee
Well I'm gonna ask you, babe


¤Kako je izvrstan osjećaj kada znate tko vam priča iza leđa i smješkate mu se u facu, a taj isti vam uzvraća osmjeh uz
pokoji zagrljaj koji bi trebao značiti-Sanšajn, kako te volim. A ja sjedim i smiješno mi je to što je toliko očito da shvaćam cijelu situaciju.
A taj netko je slijep ako misli da sam izuzetno glupa i naivna.
Oh, pa ako već ima toliko lijepih riječi za mene, zašto mi to osobno ne kaže?
Kukavički postupci.
I mrzim što znam da želiš dokazati da si bolji od mene, a u stvari žališ sam sebe. I uporno si želiš pokazati kako si sa svima dobar i kako te svi cijene, a ne razumiješ da čim
im okreneš leđa očima kolutaju zbog tvoje napornosti i prigluposti.


Hey! Ho!
Oh baby don't you go
Hey! Ho!
Oh no no no
Hey! Ho!
Oh baby, don't you go
All supernatural on me
Supernaturally

Idiote.

----

Now I've turned the mirrors to wall
I've emptied out the peopled halls
I've nailed shut the windows and locked the doors

¤ Jučer sam vani, gušim se u toplom sendviču prije nego počnem pit.
Dolaze dva dečka do mene I moje dvije prijateljice, raspituju se gdje se nalazi određeni lokal, nisu iz grada.
Objašnjavam im I slučajno shvatimo da znamo iste ljude.
Pozivam ih na pivo.
Na kraju večeri jedan od dvojice je zaljubljen u mene I u meni vidi svoju savršenu djevojku.


…OMG…

There is no escape, you see
I chase you up and down the stairs
Under tables and over chairs
I reach out and I touch your hair

Barenje.
Možda zvuči idiotski, ali svaki mogući upad za jednu večer je toliko
proziran. Ne možeš se više nasmijati nego kad ti priđe momak i priopći ti da nikad
nije upoznao nekog kao što si ti i da bi bio najsretniji na svijetu da odete na kavu i
da ga i samo druženje s tobom više nego čini sretnim. A meni muka i bljuje mi se.

And it cuts me like a knife
For there is always something
Other little thing you gotta do

...Odnos muško/žensko.
Nedovoljna cijenjenost među spolovima....

Hey! Ho!
Oh baby don't you go
Hey! Ho!
Oh baby, no no no
Hey! Ho!
Oh don't you go
All supernatural on me
Supernaturally

I za kraj...



Svakodnevno upijanje njegovih pjesama.
*baš lijepo*

I want your T-shirt


Evo me.

Naravno ne moram vam spominjati konstantne migrene zbog previše učenja ... i čilanja četvrtkom vani do neko doba... Hada.
I onda vi spavajte tri sata i pišite meloritmički diktat, ritmički diktat i slušajte akorde za ocjenu.
Pa znam, ja sam genije. Osim što petkom redovito ne izgledam. S podočnjacima do poda i blijedog lica...
pa nek profesorica misli da sam osjetljiva djevojka koja je svaki petak nekim čudom bolesna.

Prvo-nisam u Zagrebu. Kao što vidite. Jebiga. Dolazim prvom prilikom. Dopizdilo je i meni više obećavanje dolaska, a i vama željno iščekivanje
d veličanstvene mene, pa ćemo tu temu staviti na stranu dok ne budem sigurno znala dal dolazim.
Mislim da nema smisla vidjeti vas sve na kojih sat ili dva. Želim više.

Božićne pjesmice na svakom koraku. U Osijeku na trgu imate i ured Djeda Božičnjaka, totalni idiotizam po meni. Samo komercijaliziranje tog blagdana.
I Djeda Mrazovi u nekim autima, ??.
U tramvajima božićna glazba prije najavljivanja sljedeće stanice.

Već se osjećam kao da sam na praznicima. Slušam rege, pijem toplu čokoladu i zujim u pidžami.
...kako dobro. I idem van. Zavoditi sve što je mlado i muško. Hada.

Oružjem protiv otmičara-propustila. Opet jebiga. Jako sam htjela ići i nikako nijesam mogla. Suza u oku. Afkors.

Stari osmjeh na fejs. Baš je falio. Nakon svađa sa profesorima i učenicima o društvenim uređenjima, sad sretna. I Kenny,hvala <3

...nekako dođeš k sebi nakon svih pizdarija što ti se dogode i kad dođe neka nova... više me ne dira toliko.
pa kaže... kreni sa mnom, zadnji put...vjeruj mi. Daleko od mraka, bolje ćemo znati ništa nije teško. Naša lica još su
lijepa, zatvori mi oči neka kraj nas jure, nek se lome prsti, idemo na ples i svijet je opet mlad.
I plešeš. Širiš ruke. Vrtiš se u krug. Na sred parkića,potpuno sama u 4 ujutro. I osjećaš se dobro. Onako, baš dobro.
I izbaciš sve misli iz sebe i samo razmišljaš kako ti je lijepo dok ti svadbas svira na mobitelu i ne želiš se živcirati zbog određene situacije.
I za svo čudo sljedeći dan si bolje nego proteklih par mjeseci. Wow.

Osjećaj se nekako mijenja iz mjeseca u mjesec. I vama? Sad je ona ljepša strana svakidašnjeg osjećaja. Mislim da sam ostarila pobogu. Hoću biti mala.
...baš kad misliš da si toliko malo dijete koje se glupira, puše balone, glumi porno divu. Kad ono gle, neke stvari se mijenjaju.
Valjda sam tako i lego kockice zapostavila. Nisam im se posvetila dobrih 8 godina.
Iako uživam u već gore navedenim stvarima.

Kiss me beneath the milky twilight
Lead me out on the moonlit floor
Lift your open hand
Strike up the band and make the fireflies dance
Silver moon's sparkling
So kiss me...

Znate tu pjesmu, zviiit.
Znam da ju znate.

Izdržite još pet dana. ;)

dragi vi. ja nemam vremena. nikako. nikako. post ide sljedeći vikend. i ovaj da, možda sam sljedeću subotu sa starcima u zagrebu. ali možda. ne spavam. kratka kafa i to je to. fak. bolje išta nego ništa. ne znam. niš nije sigurno. aj bok. kenny, ljubavi, nazovi meeeeeeee.
ne pizdite, svima ću se javit.
bokenzi

¤ Ljubav je tobogan sa koga nema silaska ¤

Buka. Osmjesi na licima ili samo pozelenjele face od prevelike količine alkohola uz polagano teturanje ili samo spavanje gdje god se stigne.

Još uvijek sjedim na toj novoj metalnoj klupici koja je poprilično neudobna i tupavo gledam u dim tek zapaljene cigarete. Ne živčana… ljuta…



¤ 18.10.2006.- Six Pack

Fizički sam premorena. Noge ne izvršavaju svoju svrhu postojanja, a ta je da grizem nokte na nožnim prstićima, o da. Skvičim i vrištim.

Volim Six Pack. A ne, ne volim ih. Volim njihove pjesme i glazbu. Ti ljudi su tako puni sebe.

Uspjela sam:
-okupati se u vlastitom znoju

-seksističkim pogledom zavesti sve što je suprotnog mi spola. *grrrrrr*

-natjerati rulju da pjevaju "Ne tražim puno" s tim da sam prva počela vrištati… Ljubav je kučka koja laje na ceo svet… Ohhh kako moćno.

-unijeti dovoljne količine alkohola u sebe i u 3 ujutro pojesti sarmu.

-vrištati na ljude sa stisnutim šakama ali nažalost bez marti na nogama.

-posvađati se s Mikijem jer nisu svirali "Avijone baci mi bombone"…. ja sam se svađala. Na moje uljudno pitanje- A zašto niste svirali avione? On je samo hladnokrvno napravio balon od žvakaće ispred moje face i drsko izgovorio: Nismo svirali , niti ćemo da sviramo. -> Kakav je to odgovor?!
…
poželjeh ga udariti nogom u stražnjicu.
Ko ga jebe.

-izgubiti glas

-dobiti batina u šutki

-nenaspavati se

Gledam pijanog momka kako leži i ne zna za sebe. Potrebna mu je pomoć. Stiže hitna pomoć. Trčim sva izbezumljena do doktorice i priopćim joj za već spomenutog momka. Žena hladno pogleda u mene i kaže da joj je predaleko da hoda do njega.
… mračim
…derem se na nju
…ali on nije sposoban disati
…nije ju briga
…policajac me napada šta se derem
…objašnjavam mu situaciju
…on se dere na mene da si je momak sam kriv što je pijan
…derem se na policajca da će ga on i draga doktorica nositi na duši ako umre… drugim riječima histeriziram
…nije ga briga. kaže- pa nek umre.
…pitam ga gdje mu je ljudskost
…
…
sjeli su u prvu pomoć i dovezli se do dečka koji je bio 20-ak metara udaljen od njih i nakon 10 minuta svađanja sa svim zabrinutim ljudima odlučili mu pomoći.
Zar je bilo potrebno svađanje sa 10-ak zabrinutih ljudi koji se međusobno ni ne znaju, a paze na momka??
Idioti.

…

Vrat mi je izgrižen.

…

Vidim da ti nije dobro i usprkos svemu pitam te kako si, treba li kakva pomoć. I kasnije te stjeram opet u pm…
Očito da ne funkcionira apsolutno ni najmanji pokušaj naše komunikacije.

…

Ali ja sam samo dijete, zar ne? Jesam, ali sretno dijete.

…

Zašto se svi brinu oko toga što će tko misliti? Ustručavaju se napraviti bilo što, što nije "normalno".
Stalno si pravim sitne probleme. I to je zanimljivo. Sve je zanimljivo što je nedostižno.
Mene to uopće ne dira… Kako odreagirati kad ti se kaže-svi vjeruju meni, a tebi ne.
Hada. Briga me. Moj je odgovor da me uopće nije briga za mišljenje ljudi koje ni ne znam. Bitno mi je samo što misle ljudi koje volim. Pogotovo kada znam da sam u pravu.


Puca me neka odbojnost prema ljudskom rodu. Sva draga prema voljenim mi osobama, a opet drska prema drugima. Agresiva neka…
Šta mi je… ne znam ni sama. Previše se toga dogodilo u zadnja dva mjeseca i od onda sam čudna… da… čudna. To je prava riječ. Ali samo sama sebi. Hmmm…

…

Dogovorite se s nekim da ćete ostati u dobrim odnosima i poprilično se trudite da to ostane tako, ali vas ta osoba gura od sebe i ne želi to. Nakon toga, prihvatite činjenicu da ništa od prijateljstva i jednostavno ignorirate d osobu. D osoba započinje komunikaciju s vama. Pristajete. Onda vas iz čistog mira ponovno odjebe. Pa i vi nju. I onda vam priopćava da trebate ponovno rješavati stvari…
Ovaj… tupava situacija. Šta napraviti? Iskreno nemam pojma. Stalna promjena raspoloženja d osobe mi već polako ide na krasni k….
…

Fale mi neke osobe. Znate kad postoje ljudi koje neizmjerno volite, uživate u retardiranim razgovorima s njima, glupiranju, ispijanju kave ili alkohola… a ti ljudi nisu tu kraj vas da ih možete zagrliti kad hoćete, reći im da ih volite, dati im cmoljavu pusu, dirati ih po cijele dane i zavoditi ih retardiranim seksi pogledima…. samo zato što su udaljeni od vas. A želite do njih. I ne možete.

…
Želim u Zagreb. Uistinu želim. Treba mi novaca. AAAAAA.
Gej društvo uz poznato čavrljanje. Ohhh x(


Najvjerojatnije se ne ide na nastavu u srijedu, četvrtak i petak. O da. Organizirani štrajk. I treba. Nek nam napokon povise plaće za provođenje previše vremena u školi. Stvarno smo zaslužili :))
Ponovno praznici od punih pet dana. Kreveljim se.

…

Hahahahaha. Gledam TV i prikazuje se reklama za Karlovačko pivo. Toni Cetinski pjeva-blago onom tko te ima, tko te ljubi… a u rulji se nalaze pankeri s irokezama. Kao nije bitno gdje si, šta se, bitno je da piješ karlovačko. OMG.


Sretan 17-i rođendan dragoj mi prijateljici Katarini. Iako je tek za tri dana, ali nema veze. Ljubim te draga i volim te.
…

Ni proroci nisu videli šta bi eto moglo da se dogodi. Časna pionirska reč!

Dirajte se i dalje...